Znanost i navike

Ovog ljeta, kao vjerojatno i svi vi koji ovo čitate, pročitao sam knjigu u hladu borova, u pauzama između kupanja i uz zvuke cvrčaka. Izbor je pao na Atomske navike autora Jamesa Cleara. U knjizi mi se svidio znanstveni pristup poticanju dobrih i uklanjanju loših navika, a još više pitanje smisla i motivacije u vezi s tim.

Zamislite dvoje ljudi koji se opiru cigareti. Prva osoba kad joj ponudite cigaretu daje odgovor: „Ne, hvala! Pokušavam prestati.“ Druga odgovara naoko neznatno drukčije: „Ne, hvala! Nisam pušač.“ Prva osoba još vjeruje da je pušač koji nastoji biti nešto drugo, nastoji promijeniti svoje ponašanje uz zadržavanje istih uvjerenja. Za drugu osobu pušenje je dio prošlog života, više se ne identificira kao netko tko puši. Mnogi ljudi ne razmišljaju o tome da bi trebali promijenili i identitet kad žele nešto unaprijediti. Stavljaju pred sebe ciljeve i određuju akcije koje trebaju provoditi da bi postigli te ciljeve a da se ne osvrću na uvjerenja koja pokreću njihove postupke. Na koncu nikad ne promijene način na koji gledaju na sebe i ne shvaćaju da im stari identitet može onemogućiti planove za promjenu. Iza svakog sustava djelovanja stoji sustav uvjerenja. Sustav demokracije temelji se na uvjerenjima poput slobode, vladavine većine i društvene jednakosti. Sustav diktature ima vrlo različit skup uvjerenja, poput apsolutnog autoriteta i stroge poslušnosti. Ponašanje koje nije u skladu s identitetom neće potrajati.

Izd. Centar za osobnu izvrsnost, Split, 2020.

Možda želite bolje zdravlje, ali ako nastavite stavljati u prvi plan udobnosti nad postignućima, bit ćete privučeni opuštanju, a ne vježbanju. Teško je promijeniti svoje navike ako nikada ne promijenite temeljna uvjerenja koja su dovela do vašega prošlog ponašanja. Možda imate novi cilj i novi plan, ali niste promijenili tko ste. Cilj ne bi trebao biti da pročitate knjigu, nego da postanete čitač. Ne da istrčite maraton, nego da postanete trkač.

Važno je uočiti da mnogo malih promjena može učiniti čuda. Velika je Britanija u devedesetim godinama prošlog stoljeća bila toliko loša u biciklizmu da im poznati proizvođači biciklističke opreme nisu htjeli prodavati opremu za natjecanja da ne bi kupci pomislili da će i oni loše voziti ako kod njih kupe opremu. U gotovo sto godina osvojili su samo jednu medalju na Olimpijskim igrama, a o Tour de Franceu da i ne govorimo. U takvoj situaciji vodstvo britanske biciklističke reprezentacije preuzeo je 2003. Dave Brailsford s filozofijom traženja malih poboljšanja u svemu što ima veze s vožnjom bicikla. Tako su redizajnirali sjedala za bicikle kako bi vozačima bilo udobnije te su utrljavali alkohol po gumama za bolje prianjanje uz cestu. Zamolili su vozače da nose električno zagrijane kratke hlače za održavanje idealne temperature mišića tijekom vožnje te su koristili senzore kako bi nadgledali kako svaki sportaš reagira na određeni trening… uz desetke takvih malih poboljšanja. Rezultati su došli prije nego što je bilo tko očekivao. Na olimpijadi u Pekingu 2008. Velika Britanija osvojila je 60 posto svih zlatnih medalja koje su bile na raspolaganju u biciklizmu. Četiri godine poslije u Londonu Britanci su postavili devet olimpijskih rekorda i sedam svjetskih rekorda, a u sljedećih šest godina osvojili su pet puta Tour de France.

Atomske navike zapravo su dijelovi većeg sustava navika, svaka od tih malih poboljšanja što zajedno čine moćnu cjelinu. Navike su zapravo mač s dvije oštrice koji može raditi za vas i protiv vas ovisno o tome je li navika pozitivna ili negativna. Zajedničko im je da, kad nešto postane navika, aktivnost se mozga smanjuje i vi više o tome ne razmišljate. Mozak intenzivno radi kad ima novi problem pred sobom, a kad ga riješi na način da se nakon toga osjećate dobro, aktivnost mozga smanjuje se i idete prema stvaranju navike. Proces je otprilike ovaj: pokušaj, neuspjeh, učenje, pokušaj na drugi način. S vježbanjem beskorisni se pokreti gube, a korisni poboljšavaju.

Prva je važna stvar da zaboravite na ishode i usredotočite se na sustav i njegova poboljšanja. Imati dobro stanje na računu je ishod, a znati s novcima je sustav. Poboljšanje sustava sastoji se u otkrivanju i onemogućavanju loših navika i poticanju dobrih, a dobra je vijest da znanost zna kako to napraviti.

Proces stvaranja navike može se podijeliti u četiri dijela: znak, žudnja, odgovor i nagrada. Znak (osjetio sam miris krafne) daje poticaj za žudnju (želim pojesti krafnu) koja traži odgovore (kupiti krafnu u dućanu pored kojega prolazim) s nagradom (pojedem krafnu i osjećam se zadovoljno pa to povežem s putem kojim sam prošao). U slučaju da nagrada nije bila dovoljno dobra traže se bolji odgovori i tako dok se ne stvori navika.

Sad kad smo razumjeli proces stvaranja navike, možemo shvatiti da je za dobru naviku bitno: a) učiniti vidljivim (znak), b) učiniti atraktivnim (žudnja), c) olakšati (odgovor) i d) učiniti zadovoljavajućim (nagrada).

Za zaustavljanje loše navike samo obrnemo ove zakone: a) učiniti nevidljivim, b) učiniti neatraktivnim, c) otežati i d) učiniti nezadovoljavajućim. Npr. ako želite naučiti svirati gitaru, ona mora biti na vidljivom mjestu, a ako ne želite previše jesti čokoladu, treba je sakriti što dalje od očiju itd.

Naposljetku vaši su ishodi zaostalo mjerilo vaših navika. Vaše stanje na računu zaostalo je mjerilo vaših financijskih navika. Vaša je težina zaostalo mjerilo vaših prehrambenih navika. Vaše znanje zaostalo je mjerilo vaših navika učenja.

Razmislimo zato o svojim navikama, hranimo dobre, onemogućavajmo loše pa ćemo na dulje vrijeme učiniti čuda.